Evo još jedne godišnjice selidbe u Norvešku. Jesam li ikada objašnjavao šta znači naslov x od 66 godina? Kad sam doselio u Norvešku imao sam 33 godine, a plan mi je da živim do 99. Jednostavno, nije li?
13 godina u Norveškoj eto pada dan kasnije od petka 13. Nisam o tome razmišljao ranije, ali trebao sam to naštimati na dan ranije.
Šta mogu reći nakon ovoliko godina? Daleko sam od toga da sam siguran da ću 99. dočekati u Norveškoj. Bilo je sjajno i bajno u početku. I kad su se po prvi put u životu osjetile neke pare, da, bilo je lijepo. Mnogo je život lakši kad imaš, nego kad nemaš. Al' sam se promudrio.
Ali sad već godinama nema tih količina novca i život je malo nategnut. Osim financija nekako se izgubilo i sve ostalo. Neopisiva je ispraznost ovog života u Norveškoj i naravno da sumnjam da ću izdržati još 54 godine ovdje. Sumnjam da ću izdržati još 54 godine kako god okreneš. Gric, gric...
Osim lošije životne situacije i okolnosti, počeo me lagano nagrizat i zub vremena. Tu su razni bolovi, ponajviše u kičmi i koljenima. Brada, da ne kažem kosa, posijedila kao da imam 10 godina više. Zubi planiraju da poispadaju kao da imam 30 godina više. Bez naočala sve postaje mutnije. Gricka me zub vremena polako, ali sigurno. Jedino što ne gricka je - salo. Salo napreduje iz dana u dan i veseli se budućnosti.
Kuda i kako? Da li bi se vrijedilo vraćati u Hrvatsku? Možda i bi iz svakog kuta gledanja, osim iz ekonomskopreživljačkog. Vi koji ste dolje na Balkanu znate kako je situacija sve lošija. Ove, namjerno izazvane krize zadnjih godina, sve su veće i teže. Stvari se kompliciraju i u dobrostojećim zemljama, a da neće dolje kod nas. Možda da se pojavi neki dobar razlog, zapravo razlogica, možda bi se i vratio u Hrvatsku. Ovako ne vidim neku svrhu, barem ne prije nekakve penzije. Doduše uvijek mogu dobiti na lotu, da ne bi morao čekati penziju.
Neka druga zemlja? Koja, pitam ja tebe? Ove zapadne su (p)ostale nenormalne. Rusija, Kina, negdje u Afriku? Iran možda? Star sam za neka seljakanja i započinjanja života u nekoj novoj zemlji. Dalo bi se, ali ne da mi se, ako baš ne mora. Ako se sada ovaj započeti 3. svjetski rat rasplamsa, možda Norveška postane Rusija, pa me eto u Rusiji da ni gram sala ne pomaknem.
Optimizam na najjače!