09. 01. 2014.

Pred vlakovanje

Ponestaje mi alternativnih metoda (nekoć primarnih) da se dočepam trgovine sa ogromnim količinama kalorija za potkožno taloženje. Novi primarni (nekoć alternativni) transport mi je željeznica. Nisam vlakom putovao ima jedno, brat bratu... Ih, sad sam se sjetio da sam krajem listopada pičio vlakom sa ekipom s posla, onomad kad sam se brčkao u bazenu.


Što se karti za navlačenje tiče, postoji nekoliko varijanti kupnje. Prva je kupovina na automatu. Automata u selo moje malo nema, dakle ta opcija otpada i vodi ka sljedećoj logičnoj - kupnja karte kod konduktera. Da, može, ali striček(ica) kondukter za svoje muke uzme 40 kruna, pa ti vidi hoćeš li kupiti kartu kod njega ili ne. S obzirom da karta za moju relaciju iznosi 53 krune, dodatnih 40 veliko je uvećanje troška za 16 minuta kotrljanja. Treća i najcoolnija opcija je mobilna aplikacija na telefonu. U par klikova pronađeš relaciju, vidiš u koliko sati ti odgovara transport i kupiš kartu.

E sad, zašto bi to sve išlo jednostavno ako baš ne mora? Registrirao sam se na satju Norges Statsbaner (Norwegian State Railways) i nakon kreiranja korisničkog imena i upisivanja par detalja o sebi, potrebno je samo unijeti podatke bankovne kartice kojom će se plaćati karte. Da, samo... Pokušavao sam jedno 20 puta misleći kako možda nešto privremeno ne funkcionira. I nikako! Onda sam (o)googlao o tom problemu i vidio kako neki Ameri kukaju kako ne mogu unaprijed kupiti karte dok su još tamo preko bare, jer za veće relacije moguće je karte kupiti znatno jeftinije. Uglavnom NSB je kao blokirao neke banke zbog navodnih terorističkih napda... ma ovih... hakerskih napada. Da hakerskih napada, ta gdje bi Amerikanci bili teroristi... I tako sam odustao od borbe protiv terorizma. Mislim, od borbe sa sajtom koji se bori protiv digitalnog terorizma.


Nakon nekog vremena sinulo mi je da probam kupiti neku kartu preko aplikacije. U samoj aplikaciji ne postoji mogućnost da se unaprijed unesu podaci kartice pa sam očekivao neuspjeh. Odabrao sam željenu rutu i vrijeme te krenuo u kupnju. Na moje iznenađenje sve je išlo ka tome da upišem podatke kartice. Ajde da probam, sigurno neće uspjeti. Nakon mučnog utipkavanja silnih brojki na telefonu, karta je kupljena! Gledam, ne vjerujem, imam kartu. E sad, nije baš da mi ta karta idealno paše. Vidim nude mi da je otkažem, pa ajde baš da je otkažem. Klik klik i karta je otkazana. Sve je prošlo fino glatko. Novci su rezervirani za plaćanje, al to će biti vraćeno kroz par dana. Po dosadašnjem iskustvu za te povrate potrebno je dva do tri dana da se realiziraju. Kasnije sam na karti primijetio da je moguće otkazati ju samo do onog dana, ne vremena, za kad je karta kupljena. A to otkazivanje napravio sam svega nekoliko minuta prije toga dana. Vidi sliku.


Ako ima još netko od kolega Balkanaca koji muku muči sa dotičnim sistemom, nadam se da sam pomogao i da sada možete kupovati ove jeftine karte. Moramo i mi malo financirati ovu siromašnu i napaćenu zemlju.