Tek nekoliko dana nakon prvog nešto za ništa, dogodilo se i drugo nešto za ništa. Nakon cjelodnevnog druženja sa dotičnim, onako u razgovoru spomenem kako tražim zvučnike po oglasima, otprilike takve i takve. Pomno me saslušao i onda samo odveo u podrum. Pokazao mi je zvučnike te pitao koliko bi dao za njih. Ponudio sam mu dva šamara, ali rekao je da će preskočiti i da mi ih poklanja. Evo zvučnici sad kod mene bum-tras-tantara-mantara, juhuuuuuuuuuu! E pa Brane, duboko za(h)valjujem!
Valjda nema potrebe da ponavljam iz prethodnog teksta kako je super ovo cirkuliranje materije ovdje u Norveškoj.