14. 11. 2018.

Ajde da nešto i pojeftini



Ali platit ćemo mi to kroz poreze na vožnju automobila...

Na kraćim relacijama, do kakvih 150 ili 200 km, uglavnom je jeftinije ići autom nego javnim prijevozom. Čak i ako je u autu samo vozač. Apsurdno je to za zemlju koja se fura na ekologiju i potencira očuvanje okoliša. Da, oko okoliša se trude najviše na način da uvode kojekakve dodatne naplate kako bi vožnja auta bila što skuplja.

Ovoga ljeta, u regiji gdje ja živim (a možda i drugdje) uveli su značajno sniženje cijena za gradske (a bome i seoske) autobuse. Šok i nevjerica. Cijene su stvarno osjetno pale. Navodno država sufinancira. Došlo i ovdje da država mora pumpati novce u firme koje jedva plivaju nad površinom.

Došla je prilika da se uputim na put koji bi me autom koštao oko 250 kruna (nafta+cestarina+mostarina) u svakim smjeru. Nekoć je i autobusna karta za tu relaciju bila približna, no sada je ona 57 kruna. Malo skuplje bi bilo autom kada ne bi postojala cestarina i mostarina, ali postoje.

Unatoč značajnom pojeftinjenju autobusi su i dalje praznjikavi, barem ovi seoski koji su meni interesantni. Ali to i ne čudi jer učestalost autobusa nije na zavidnoj razini. Recimo konkretno ovaj moj, u povratku ima par minuta prije 8 sati ujutro, a sljedeći par minuta prije 13 sati. Bome da sam zakasnio na ovaj prvi, sljedećih pet sati bi kukao što nisam išao autom k'o gospodin čo'ek!

Još bolji primjer je autobus iz mog sela za obližnji grad. Svakog dana osim subote u 20:53! Pa da je i džabe, beskorisan mi je.